Skidajući sloj po sloj višestruke očeve ličnosti koji je u sebi nosio likove Jamesa Bonda, Dustina Hoffmana, cirkusanta, gusara, izdajnika, crne ovce..., autorica želi doprijeti do jezgre njegova Ja, do autentičnoga i cjelovitoga lika ispod niza maski koje ga zastiru, ali otkriva da je u tom naslojavanju zapravo bit onoga tko pokušava ne biti netko.
Nakon očeve smrti autorica je pronašla njegov rukopis pod naslovom Melankolična crna ovca u kojem je François-Xavier Aubry, ugledni francuski profesor prava i autor brojnih radova i knjiga, brižno opisao svoje stanje manično-depresivne osobe. Isprepletanjem citata iz očeva rukopisa ona slaže puzzle njegove ličnosti prepoznajući postupno sebe kao njegov odraz. Mudro zaobilazeći filozofski diskurz, rasprave ili promišljanja o ludilu, Gwenaëlle Aubry u rahlo konstruiranom tekstu niže slike i opise građanskog života u francuskoj provinciji, psihijatrijskih bolnica, oživljava obiteljsku prošlost, prati očev život u pomno odabranim detaljima koji se doimaju kao slučajna i usputna sjećanja.