Joakimova viđenja niz je od deset kratkih proza u kojima autor prispituje zbivanja iz neke davne prošlosti.
Izbrušene raskošne rečenice kojima nas pisac uvodi u svoj svijet pripovijedanja oblikuju osnovnu i trajnu preokupaciju : kako ćemo do istine i smijemo li odustati od potrage čak i kada to od nas zahtijevaju društvene noreme?