S nepunom godinom kritičkog perceptivnog odmaka, jedan od najpoznatijih i najangažiranijih suvremenih filozofa promatra 2011., naslovnu godinu koju je obilježilo ˝oživljavanje radikalne emancipatorne politike širom svijeta˝ : Arapsko proljeće i pokret Occupy Wall Street u smjeru emancipacija, a istodobno i opskurni destruktivni ispadi poput rasističkih okupljanja populista ˝širom Europe, od Nizozemske do Mađarske˝. U nastojanju da identificira što se doista događa i s koje osnove, autor polazi od osnovnog prikaza hegemonističke ideologije današnjeg kapitalizma, ˝s težištem na reakcionarnim pojavama (osobito populističkim pobunama) koje nastaju kao reakcija na društvene antagonizme˝, a u drugom dijelu knjige više se bavi oslobodilačkim pokretima - Arapskim proljećem i Occupy Wall Street, suočavajući i čitatelja s pitanjem ˝kako se boriti protiv sustava, a da se istodobno ne pridonosi njegovu poboljšanom funkcioniranju˝.