Ova jedinstvena monografija daje pregled jedne nacionalne književne prakse osviještene s obiju strana – književnopovijesne i teorijsko-metodološke. Istodobno autor pruža uvid u vlastita iskustva u bavljenju autobiografijom koju on – ne bez razloga – naziva žanrom nelagode, a tu nelagodu kao da podjednako dijele ne samo oni koji pišu, nego i oni koji autobiografije čitaju.