˝Nitko ne govori o tome˝ donekle pobija ideju interneta kao posrednika opake i skučene vrste umjetnosti. Velika je vrlina romana transformacija ružnog i jeftinog u online kulturi - opsjednutosti bezvrijednim medijima, grčevito i fragmentirano predstavljanje sadržaja, sprdačina, užas, polemike - u doživljaj uzvišenosti. Patricia Lockwood shvaća da je neobičan trik interneta sposobnost transformacije milijarde kratkih, često grubih i nasumičnih izjava u nešto što se čini neizmjerno i čvrsto stvarnim. Entitet ˝internet˝ prisutnost je koja nas obuzima i čuđenjem i očajem. No koliki je točno internet? Možemo li ikada saznati sve? Taj nejasni osjećaj nekada se odnosio na prirodu. Wordsworth je pisao o ˝portalu na nebu˝. Lockwood pak pojednostavljuje u ˝portal˝. No što je portal? Mozak, jezik, mjesto, vrijeme?
U ovom romanu postoji sveobuhvatno ˝mi˝, koje se magično stvara kad god se čini da se svi na mreži oko nečega slažu. Postoji ˝ti˝, izravna poruka čitatelju, ponekad brižna, ponekad optužujuća. Postoji i rastresena ˝ona˝, koja nas ignorira dok objavljuje, klika i skrola do točke halucinacije, ignorirajući ideje da bi moderni romani, poput ovog, trebalil prihvatiti staromodne analogne strukture poput ˝likova˝ ili ˝zapleta˝. (Merve Erme)