Opisujući život i aktivnosti tijekom 365 dana, odnosno godinu dana života jedne obitelji, govori o putu kroz životni labirint. Iako bi ga bilo lakše prijeći pogledom odozgo, iz perspektive nekog drugog, moramo ga prolaziti sami, često ne videći izlaz nego samo zid. Zidovi labirinta ponekad su niski i prozirni, a ponekad visoki i zamagljeni. Na zidovima ćemo zamijetiti oslikane fragmente prošlosti i ponekad grafite pjesama stvaranih na tom putu. Nekoliko kratkih priča prikazane su sličicama koje se koriste u socijalnim pričama kao jednom od alata potpomognute komunikacije.
Ova priča govori o multiploj sklerozi i autizmu i životima u koje su se oboje upleli nepozvano, a zapravo govori o prihvaćanju i borbi, o povjerenju i zahvalnosti, o jedinstvu, timskom radu, ljubavi i obitelji kao temeljnom stupu svakog života.