Zbirka priča i pričica autoritarnog naslova ˝Moja je zadnja˝ splitskog pisca i novinara Ivice Ivaniševića upravo se s autoritetima hvata ukoštac, bode se s rogatima, a kao svoje osnovno oružje bira humor u najrazličitijim njegovim registrima: satiru, parodiju, ironiju, apsurd društvenopolitičkog „svijeta oko nas” ili sveprisutno dalmatinsko pripetavanje i podjebavanje. Ivaniševićeve se forme protežu od kratkih, preko vrlo kratkih, do najkraćih priča: neke stanu u jedan novinski redak. I, kao strelice odapete iz širokog osmijeha samostrela, petavaju roge svima po redu: od književnoga establišmenta sve do samog – glavom i bradom – doduše ostarjelog, ponešto onemoćalog Boga.