Smiren, potresan i precizno posložen epistolarnitekst koji se obraća ljudima na posve paradoksalan način – tumači im prošlo, ono što više ne može imati niti kakvu izmjenu ili prenamjenu. Upravo u tom paradoksu nalazi se sloboda, strast, na kraju i stvoreni smisao svakog odnosa kojeg autorica u ovim pismima oživljuje, kojeg se sjeća i u kojeg u svojim noćnim pisanjima dograđuje. Poetičan, bolno iskren, ranjiv i na kraju spašen autorski glas neprestance nas uvlači u opojnu, gotovo opipljivu noć i njezine razgovore. U tim se pismima preslaguje svijet.