Priču o djevojčici iz Sibira koja je prvi put u životu vidjela žive slike na platnu, odnosno realnost suprotnu osjetu ˝prirodnoga˝ oka, sve povijesti filmske umjetnosti bilježe kao točku od koje počinje moderan doživljaj prostora i vremena. Dijete se, navodno, prestrašilo kovitlaca glava, ruku, nogu i stvari, te je panično pobjeglo iz kina ne znajući da je to samo viđenje stvarnosti, život uhvaćen iz više kutova istodobno i spojen u cjelinu koja se potom može pratiti u različitim pravcima. Tom povijesnom zgodom započinje i zbirka «Kuća disanja» ugledne australske književnice Gail Jones, u kojoj se čitatelju nudi četrnaest neobičnih priča o ljudima koji su uz malo napora prodrli u najveće svjetske tajne.