U središtu trećeg romana Ivane Sajko urušavanje je ljubavi mladog obrazovnog para s djetetom, potisnutog nezahvalnim uvjetima neoliberalnog kapitalizma. Posttranzicijski kontekst u kojem zatičemo prekarnu obitelj suočenu s prijetnjom neimaštine, socijološki je okvir unutar kojeg se nižu monolozi ovih dvaju protagonista, anti-junaka prisiljenih prijeći crtu siromaštva, suočenih s bezdanom duga iz kojeg ne postoji povratak unazad. Po riječima autorice, Ljubavni roman prije svega tematizira našu krizu imaginacije ljubavi, slom naših očekivanja pred činjenicom da, kao niti jedan drugi odnos, ljubav ne može biti zaštićena od turbulentne društvene dinamike prostora u kojemu nastaje.