Čovjek i okoliš

Svatko želi da se opasni otpad sigurno pospremi - ali po mogućnosti rasije dalje od njih. Dok se vlade i industrije trude odlučiti što da rade, oni koji se bave zaštitom okoliša ovaj argument vraćaju jedan korak natrag, pitanjem: koliko otpada uopće treba proizvesti? Svake godine Amerikanci skoro tonu smeća po stanovniku, a iz britanskih koševa za smeće godišnje bi se moglo sagraditi 60 egipatskih piramida. Ekolozi vjeruju da bi se moglo učiti nešto i od gradova Trećeg svijeta, gdje se svaka limenka, svaka auto-guma i svaki komadić papira skuplja za preradu ili ponovnu upotrebu. Smetlišta mogu biti pronađeno blago za domišljate gradske uprave. Papirnati otpad, metal i staklo mogu se preraditi, ponovno iskoristiti. Kuhinjski ostatak mogao bi se pretvoriti u gnojivo ili gorivo. Marchidu, japanski ˝glavni grad smeća˝ sada prerađuje 90 posto svoga smeća. Industrije otkrivaju da one mogu preraditi svoje štetne otpatke - ili ih koristiti za proizvodnju unosnih novih proizvoda. Švedska pomaže kompanijama pronalaziti kupce koji mogu koristiti njihov opasni otpad, a i međunarodna trgovina manje opasnim prerađevinama je u usponu. Na primjer, Japan uvozi metalni otpad iz Amerike i tako pretvara prošlogodišnji Buick u ovogodišnju Toyotu…