Pansion je filozofska priča o opštoj prolaznosti. Glavni junak posjećuje mjesto u kom je kao dijete boravio s bakom – židovsko odmaralište nadomak Varšave, gde susreće nekoliko starih gostiju, koji ga se sjećaju iz vremena kada je bio dijete. Odmaralište – čiji su žitelji Židovi koji su preživjeli Holokaust – nekada puno života, danas je ispunjeno sjenama prošlosti. Prošlost sreće sadašnjost – stari ljudi vide prošlost kao nešto blisko, gotovo nadohvat ruke, ali s druge strane, sjećanja su im iskrivljena pod utjecajem njihovih opsesija ili praznina u pamćenju. Oni su poslednji živi svjedoci predratnog svijeta poljskih Židova i autor nam prikazuje na koji način poljska židovska tradicija živi u današnje vrijeme