Priča jedne obitelji

Ovo je pripovijest o djetetu vrludavih crnih očiju koje gledaju u prazno, djetetu koje uvijek leži, mekih okruglih obraza, prozirnih nogu prošaranih venama, slabašnog pjevnog glasića, vječnoj bebi, neprilagođenom djetetu koje ocrtava nevidljivu granicu između svoje obitelji i ostatka svijeta. Ovo je pripovijest o njegovu mjestu u kući u Cévennesu gdje se rodio, usred moćne prirode i zaštitničkih planina; o njegovom mjestu među drugom djecom i njihovim izokrenutim djetinjstvima. Pripovijest o starijem bratu koji se povezuje s djetetom, koji se, obraz uz obraz, pažljiv i gotovo stopljen s njim, prepušta i gubi u njemu. Pripovijest o mlađoj sestri u kojoj se rađa gađenje i bijes, odbacivanje djeteta koje usisava radost njezinih roditelja i energiju starijeg brata. Pripovijest o posljednjem malenom sinu koji živi u sjeni toga kakav je mogao biti život njegova brata.
Kao u bajkama, sve te priče pripovijeda kamenje iz dvorišta. Kao u bajkama, snaga dolazi iz djece, iz lude ljubavi starijega koji štiti, mlađe, buntovnice koja će odbaciti tugu da spasi obitelj na rubu. Najmlađeg koji će znati pomiriti sve te priče.
Bajka našeg vremena, Priča jedne obitelji nježno oslikava portret obitelji koja se prilagođava svojim okolnostima i svijetu koji ne štedi različitosti.