Onaj svijet vani

Kristijan je dječak koji na pragu odrastanja opipljivu stvarnost zamjenjuje virtualnom. Sate provodi ispred računala na kojem, uvjeren je, gradi samo svoj svijet u kojem upravlja svime, u kojem frustracije izbacuje vođenjem virtualnih bitki, a ožiljke stečene tijekom sve rjeđih i kraćih susreta s vršnjacima „liječi” izgradnjom virtualnih likova kojima nadomješta svoju osobnost. Potpuno i gotovo neprimjetno Kristijan gubi svaki stvaran kontakt s članovima svoje obitelji, s prijateljima i svijetom uopće. Više gotovo da i ne izlazi, a jedini „prijatelji” kojima se može pohvaliti mladići su poput njega, koji diljem svijeta sjede ispred računala, bez doticaja s okolinom, mladići koje nikad neće upoznati. Zabrinuti roditelji pokušaju Kristijana odvratiti od njegova sumanutog eskapizma kada problem postane razvidan nakon jedne intervencije iz škole. Bezuspješno. Čini se da je to unaprijed izgubljena bitka. Na vapaj roditelja, u tu roditeljsku bitku uključuje se psihijatrica, davno izgubljeni prijatelj i djevojka Mia, koji nenametljivo, strpljivo i polako Kristijanu ukazuju na to koliko je ljepše i odvažnije s ostalima sudjelovati u izgradnji i stvaranju istinske stvarnosti, koliko je pouzdanije i čvršće stvarno prijateljstvo s ljudima koje svakodnevno susreće.