Marko Aurelije : u raskoraku između privatnog i javnog

Svijet rimskog cara filozofa Marka Aurelija (121-180.) obilježili su istodobno teški politički izazovi i stoička filozofija u kojoj je nalazio osobni moralni kompas i utočište.
Marko Aurelije nastojao je pomiriti svoje filozofske i moralne vrijednosti s političkim pritiscima Rimskog carstva koje je u 2. stoljeću bilo na svojem vrhuncu. Biografija Donalda Robertsona, kognitivno-bihevioralnog psihoterapeuta i stručnjaka za stoicizam, uzima u obzir povijesne činjenice, ali istražuje i psihološki profil cara koji unatoč teškoćama u Carstvu – ratovima, kugi, političkim previranjima, praznoj riznici – nikad nije izgubio podršku naroda i senata. Kroz stoičku prizmu dobivamo uvid u njegove stavove prema ropstvu, odnosu prema zarobljenicima, ženama, kršćanima, ulogu stoicizma u njegovu odgovoru na prijetnju građanskog rata, i konačno tešku odluku da imenuje sina Komoda za svog nasljednika. Ova moderna biografija istražuje njegov bliski odnos s majkom Domicijom Lucilom koja ga je u njega usadila ljubav prema grčkoj filozofi, prvim i najutjecajnijim učiteljima, stoicima, carom Hadrijanom i drugim istaknutim povijesnim ličnostima burnog 2. stoljeća.
Robertson se oslanja na više važnih povijesnih izvora kao što je Historia Augusta, no uranja i u Aurelijeva pisma i njegov najpoznatiji zapis Meditacije, kako bi rasvijetlio njegov karakter, vrijednosti i motive i vjerno nam predočio kako je tekao njegov unutarnji, osobni put filozofa usporedo s njegovom vladavinom najmoćnijim carstvom u povijesti zapadne civilizacije.