Žena Medvjed

Godine 1542. mlada žena Marguerite de La Rocque prati svog skrbnika na jednoj od prvih francuskih kolonijalnih ekspedicija u Novi svijet. Nakon seksualnog skandala na brodu biva kažnjena i napuštena na nenaseljenom otoku u sjevernom Atlantiku, gdje se suočava s divljim životinjama i vremenskim (ne)prilikama, preživljavajući unatoč svim izgledima. Stoljećima poslije, suvremena spisateljica nailazi na legendu o Ženi Medvjedu i postaje opsjednuta njome, neprestano razmišljajući o mraku, gladi, hladnoći i ženi s puškom odjevenoj u životinjsku kožu.

Pristupajući Marguerite na jedini način koji zna – pisanjem – autorica postaje svjesna vlastitog procesa pisanja: i kao štita od svijeta u kojem živi i kao načina razumijevanja istog. Autoričin život postupno se isprepliće s Margueriteinim, koliko književnom figurom toliko i plodom njezine vlastite mašte. Što više kopa po povijesnim arhivima, to nesigurnija postaje u to tko je zapravo Marguerite bila, kao i u vlastite motive da piše o njoj.

Napisana esejističkim stilom u duhu Marguerite Duras, ˝Žena Medvjed˝ meditacija je o ženskom iskustvu i činu pisanja te priča o preživljavanju – Margueriteina i spisateljičina. Karolina Ramqvist promišlja o tome kako je biti žena koja piše, kao i o tome što je priča i tko je ima pravo ispričati, omogućujući nam istovremeno da sami sudjelujemo u njezinu stvaranju.