Polazeći od slučajnog događaja – cipele koja se razvezala i ključića nađenog na ulici – malena junakinja ove slikovnice govori o svojim najbližima. Svakome od njih takav bi ključić mogao nečemu poslužiti, nešto njihovo otključati: maminu vitrinu, tatinu tajanstvenu ladicu, pretinac s ljubavnim pismima u bakinom ormariću, prijateljičinu posebnu pernicu, bratovu kutiju s figuricama zmajeva i vitezova. U svakoj epizodi razmišljanja o ključiću “otključava” se neka slika iz svakodnevice. No djevojčica na kraju zaključuje da će ključić najbolje poslužiti njoj samoj i njezinoj mašti.