Ova se knjiga nastavlja na prethodnu veliku uspješnicu Viktora Žmegača SMS eseji: kratka esejistička forma te ležeran ton pripovijedanja, lišen profesorskog dociranja, čak i kad se govori o vrlo ozbiljnim temama.
I u ovoj knjizi povodi esejima vrlo su često vezani za zgode iz autorova svakodnevnoga života: to može biti knjiga koju autor upravo čita, neki novinski članak, društveni fenomen, popularna uzrečica, grafit zapisan na zidu... Stilska sloboda, literarnost iskaza i svjesno izbjegavanje strogoga znanstvenog diskursa omogućuju autoru da slobodno skače od teme do teme demonstrirajući svoju erudiciju na nepretenciozan i zanimljiv način.
Ovi su kratki esejizirani zapisi pisani po uzoru na slične knjige Benjamina, Adorna i Vateryja.
Na sažet i poentiran način nastaje forma kojoj najbolje pristaje naziv „sintetična proza˝.
U njoj se prepleću različiti tipovi diskursa (od kulturološkog razmatranja do aktualističkih zapisa o društvenim fenomenima suvremenog razdoblja).
No, ta je proza sintetična i u tom smislu što je zasnovana na jakim kontrastima između filozofske teksture i otkvačenih zapisa koji prizivlju atmosferu tramvajskih vožnji.
Od prethodne se ova knjiga razlikuje po tome što više nije dominantno fokusirana na zgode iz autorova djetinjstva, već obrađuje i događaje iz zrelijeg razdoblja; na svojevrstan način predstavlja intelektualnu autobiografiju.