A mi se ne sramime
Pravi Zagorci biti
I tuo ne muoramo nigder kriti
Pa čak i v škole prestali neme
Po demači geveriti.
Voljeti i njegovati materinsku riječ, govor rodnoga mjesta, jednako je važan čovjekov zadatak kao i naučiti standardni jezik svoje domovine.
I materinski jezik i standardni jezik izgrađuju čovjekovu osobnost.
Naši osnovnoškolci iz godine u godinu pokazuju nam da to znaju i kroz radove na svom kajkavskom dokazuju nam koliko su ponosni na svoj govor, ali i koliko osjećaju njegovu ljepotu.
I ove je godine odaziv malih pjesnika bio velik.
U stotinjak pristiglih radova ima ih koji su jednostavni i na dječji način slikoviti, ali ima i zrelijih radova i po temi i po lirskom izrazu.
Jedna od najomiljenijih tema malih pjesnika jesu godišnja doba.
Zapažanja i doživljaji tih prirodnih mijena ponekad su minijaturne sličice jednog trenutka, a ponekad nas iznenade neobične metafore: Jasen / Tak je joko i zedijhuno dolietilo / Koj ja znuj z nja cila nuči kopo. / Z soncem sa pesuaudilo. (Snieg na Bednje, Dešč, Jasen,
Snieg v goricaj, Dejžđ).
Na isti način naša djeca promatraju biljni i životinjski svijet: Vrgunj / V hustice živi / hiškico mu je miehenj. / Beji se saukego pozo, / zate ima pejdaušo / mojzerljino / stari ga pauzi do / vunje đež curi./ (Vrgunj, Trsek, Mojzerljin, Koki, Koket)
Dječja mašta i želje često nam dočaravaju čistoću dječje duše i ukazuju kakvi bi svijet i ljudi trebali biti: Da mi je ftiček biti / 1 da morem nekepremeniti /Raznosila bi lubaf čez cieli sviet. (Stiela bi, Da mi je tiček biti). Isto tako, kroz dječje oči svijet izgleda radosno i uvijek ima nade (Moja duša, Nedela s tatum, Ftič med oblakaj, Puran).
U naše vrijeme računala i računalne tehnike i svega što ono donosi našim mladima uistinu moramo biti radosni kad čitamo radove na prije navedene teme, ali i još radosniji kad djeca istražuju naše stare običaje i shvate njihovu kulturnu i običajnu vrijednost ( Babičin ormar, Negda i vej, Poculica).
Istu vrijednost imaju radovi u kojima djeca govore o svojem kraju i o domaćoj riječi (Salinovec, Demača rieč,
Hižico).
...
Svijet prikazan dječjim očima iskrenje, neposredan, prirodan.
Kad probleme pogledamo njihovim očima, shvatimo da možda i nisu onoliko veliki koliko nam se čini.
Shvatimo da smo trebali barem malo ostati djeca.
Zato, draga djeco, pišite i dalje na svom kaju, uz vodstvo svojih nastavnika istražujte ljepotu i raznolikost, ritam našeg narječja u pisanoj riječi, dopustite da vas te riječi povežu, začaraju, razvesele, a
odraslima ukazujte kako svijet uistinu izgleda.
Ružica Žunar, prof.