Uvod.
Logika je skup ili sustav pravila, kojima se um ravna, da u svojim djelovanjima pravo postupa.
Ta pravila, kojih se imamo držati, da pravo sudimo, jesu dvovrsna: jedna su od potrebe, da djelovanja našega
uma budu u sebi prava, a druga, da mu spoznaje budu istinite.
Prva pravila, što proistječu iz naravi samih djelovanja našega uma, uzima u pretres prva čest logike, koja se zove Dijalektika, a druga, što proishode iz samoga predmeta, druga čest, koja se zove kritika ili noetika.
Prema tomu kritika nas uči poznavati ona pravila, kojima se um ravna, da svojim djelovanjima spozna predmete onako, kakovi su u sebi.
Dolazimo pak do takova spoznanja predmeta, kada spoznaje našega uma odgovaraju svojim predmetima.
A podudaranje našega uma s predmetom zove se istina.
Osvjedočenje pak, što si stvaramo, kad predmet pravo shvaćamo, zove se sigurnost spoznaje; a onaj razlog, zašto se nešto drži za sigurno, i čim se istina luči od neistine, jest očevidnost, koja se zato i zove zlamen istine (criterium veritatis).
...