Prenesemo li se u duhu u prošlost hrvatskoga glavnoga grada, opazit ćemo da je od postanka njegova do dana današnjega po više puta bujica germanska provalila u njemu na površinu tako, te se je za čas moglo misliti, da je za uviek izgubio hrvatsko obilježje.
Ovo nije za nas ni najmanje sramotno već vrlo utješljivo promatranje ; jer nam pokazuje, da uza svu svoju snagu i kulturu, germanština nije mogla svladati zdravo i Čisto hrvatsko srce.
To nam razmatranje daje ujedno i neko jamstvo, da ni u buduće ne će germanizacija mnogo nauditi ni Zagrebu ni hrvatskomu narodu.
Kad nije mogla prodrieti »u ostancima ostanaka« manje će to moći u narodu, koji je u toli kratko vrieme orijaškim napredkom koraknuo u civilizaciji u red ostalih prosvjetljenih država.
O predmetu, o kojem pišem, nije se dosele gotovo ništa pisalo.
Prošle je godine u jednom časopisu napisao dr. Nikola Andrić posve kratku crticu o njemačkom Zagrebu.
Već onda htjeo sam, da ju nadopunim, ali razni me poslovi u tom spriečiše. Što nisam učinio onda, činim to sada, nadajuć se, da će se u ovim bilježkama naći dosta i posve nova i još nepoznata.
(Iz uvoda)