PREDGOVOR.
U ovoj knjizi iznosim pred hrvatski narod i učeni svijet zbirku hrvatskih apokrifnih priča i legenda, što sam ih pokupio po raznim starim hrvatskim glagolskim rukopisima -od 14.—18. vijeka.
Ova moja zbirka nije potpuna, a nije ni mogla biti, jer su neke legende već drugi prije mene po istom vrelu, koje je meni bilo pri ruci, dobro štampali kao V. Jagić, a do drugih nijesam mogao ni uz najbolju volju doći.
Tako su iz ove zbirke izostale ove legende: a.) iz 13. vijeka legenda o sv. Tekli i odlomak legende o sv. Ivanu i Prohoru; b.) iz 14. vijeka legenda o sv. Abdonu i Sinjanu, legenda o životu Isusa, neke legende o sv. Mariji, legende o sv. Pankraciju, o sv. Urbanu papi, o papi Klimentu, o sv. Petrunili, o sv. Petru i Marcelu, o sv. Primu i Felicijanu i o sv. Barnabi i c.) iz kasnijih vijekova legenda o sv. Mavru mučeniku, legenda o Stjepanu mučeniku, legenda o sv. Jurju mučeniku i sv. Ivanu apostolu.
Pripominjem jošte, da nijesam u ovu moju knjigu unio ni više biografičnih crtica nalik na kratke legende o raznim svecima i sveticama, koje sam našao u tako zvanoj „Žunti fra Dumeniga Zeca iz Kopra u Istri od god. 1752. i 1753. (Isp. u mojoj Hrvatskoj glagolskoj knjizi str. 53. i 54.)
Apokrifnih priča i legenda nijesam poredao redom, koji je u nauci i u biblijskoj povijesti uobičajen, jer ova zbirka nije potpuna, te će i u ovom poredaju poslužiti kako i općoj nauci tako i našoj domaćoj.
Apokrifne priče i legende zapremaju u hrv. glagolskoj knjizi odlično mjesto.
One su ušle u hrv. narod i u hrvatsku knjigu sa ostalom evropejskom kulturom dosta rano.
Neke su ušle u našu knjigu preko latinske, a druge preko grčke.
Grčkoga izvora bit će po svoj prilici sve one apokrifne priče, kojima paralela nalazimo u staroj bugarskoj, srpskoj i ruskoj knjizi, dočim će biti one, kojima takovih paralela ne nalazimo u staroj bugarskoj, srp
skoj i ruskoj knjizi, latinskoga izvora.
...