Ovo je sasvim neobična priča koja se događa tek prividno u suvremenosti, jer je prate sjenke o kojima malo znamo i rijetko ih spominjemo. Ali o tome ćemo malo poslije! Početak je prividno sasvim običan, svakodnevno rođenje dviju beba: Vilija i Gee. Vili je, kako kaže autorica, noćno i proljetno dijete, dok je Gea, tek nešto mlađa, ljetno i podnevno. Za njih dvoje sudbinski je predodređena zajednička budućnost, oni su androgini koji će se jednoga dana sjediniti i zadobit izvorni sklad. Zašto je tomu tako? Zato što iza paravana suvremene stvarnosti stoje i bdiju pradavna mitska, ili možda vilinska bića koja određuju ljudsku sudbinu. To su tri sestre što se okupljaju oko postelje djeteta u prva tri dana po njegovu rođenju i određuju mu sudbinski točno odmjerenu biografiju. Zovu se Aurora, Živa i Morana, svaka obavlja svoj dio sudbinskog zanata, podsjećajući u tome na suđenice kakve poznaju i grčka, rimska, nordijska, slavenske pa i druge mitologije i vjerovanja. E sad, ako je sudbina Vilija i Gee unaprijed određena, u čemu leže neizvjesnost kraja i napetost priče? Odgovor je sasvim jednostavan: u brojnim uzbudljivim, šarmantnim i duhovitim obratima što ih je vješta autorica majstorski porazmjestila po složenoj mreži u kojoj se svaki čas zapliće ovaj simpatični mladenački par, čije nam se vjenčanje i sjedinjenje gotovo do samoga kraja čine neostvarivim. (Goran Tribuson)