Pisac je stekao simpatije publike, ali i kritike. Razlog leži u uvjerljivosti pisca koji dinamikom proznog izlaganja, pogotovo dijalogom, plijeni pozornost čitatelja. To je stvarnosna proza poput talijanskog filmskog neorealizma, pa i njezin jezik slijedi svakidašnji govor i temperament likova koji se bore za bolji život. toga će život oca i sina (Rina i Christiana) postati roman. Nakom pesimističnog stava prema zbilji koju podnose, s još dvojicom protagonista jednako tako nezahvalne sudbine, zađu u još neistražene oblike zarade - obijanje sefa. Stvarnost se pretvara u još goru stvarnost, ali s nepredvidljivim romantičnim epilogom...