Tri Evine kćeri roman je snažnih dihotomija u kojemu se neizbježno sudaraju i isprepliću Istok i Zapad, ateizam i teizam, tradicija i modernitet, bogatstvo i neimaština, multikulturalnost i jednoumlje. Autorici polazi za rukom pristupačnim, lako čitljivim, gotovo lepršavim stilom duboko zaći u neke od najkompleksnijih problema današnjice. Shafak progovara o vjeri, feminizmu, islamofobiji, klasnim razlikama, a tražeći smisao i prirodu Boga, proniče u samu srž čovjeka kao pojedinca koji svoje istinsko „ja“ može spoznati samo kroz prihvaćanje i jasno viđenje „drugoga“.