Gustav Mahler sjedi na palubi broda ploveći iz New Yorka u Europu. Najveći je glazbenik toga doba, cijeli ga svijet slavi, ali on sada osjeća još samo svoje bolno i umorno tijelo. Na valovima oceana, uronjeni u glazbu koja kao da odjekuje svakom stranicom, poniremo u Mahlerova sjećanja na njegovih posljednjih nekoliko godina, na ljeta u planinama, na tragičnu smrt kćeri Marije, susret s Freudom, pratimo njegove misli o glazbi, o ljubavi prema drugoj kćeri Ani i prema Almi, ženi njegova života koju je odavno izgubio i koja ne sluti da je ovo njegovo oproštajno putovanje. Posljednji stavak dirljiv je portret iznimna umjetnika u sutonu života koji, suočavajući se s prošlošću, sabire sve one trenutke što su ga nadahnjivali za djela uzvišene ljepote kojoj je oduvijek težio.