Bezbroj puta isprièana prièa

Bezbroj je prièa, toènije bajki, napisano o princezi koju je strašni zmaj oteo i zatoèio u nekakvoj kuli, da bi se kasnije pojavio izbavitelj u oblièju hrabroga princa na, najèešæe, bijelome konju, koji prvo ubije zmaja a zatim oslobodi princezu njezina uzništva, poslije èega se njih dvoje vjenèaju te, kako nas pripovjedaè obièno u posljednjoj reèenici informira: prožive cijeli život u sreæi i veselju. Ovu ili, toènije reèeno, ovakvu bajku pronalazimo isprièanu u raznim varijantama, kraæim ili dužim verzijama… ali još nikad na naèin na koji ju je sad isprièao Zoran Pongrašiæ, sklanjajuæi veo sa stereotipa, propitkujuæi što se krije, ili što bi se moglo kriti, u nekom drugom ili treæem planu te naizgled jednostavne i svima nama dobro poznate kompozicije. Pa se tako Pongrašiæ, u ime svih nas pronicljivih i zaigranih èitatelja, pita: a što po cijele dane radi ta princeza zatoèena u kuli dok èeka da se pojavi žuðeni princ. I što sve mora taj princ napraviti prije nego li krene osloboditi princezu svog života. Koju, uzgred reèeno, nijednom još ni vidio nije. Što može dodatno zakomplicirati cijelu stvar. No, ruku na srce, Pongrašiæ (dokazani majstor izvrtanja bajki) se kao i uvijek samo dobro zabavlja, a usput zabavlja i sve nas.