2024-03-28T12:57:36Z
http://library.foi.hr/oai/1/oai.php
X01570
2016-11-06T16:20:01Z
EGK
00000nam a2200000uu 4500
20161106172001.0
161105s2007 ci 000 u hrv d
9789539906557
HR-MetelhrvHR-Metelppiak
hrv
886.2(082)
821.163.42(082)
DRAGA domača rieč
Draga domača rieč ’2007 zbornik radova s 27. kajkavskog književnog natječajaurednica Ana Vresk
Ivanec :Gradska knjižnica i čitaonica ˝Gustav Krklec˝,2007.
59 str. :21 cm.
Kak list na vjetru
živlenje te meče...
(Vlasta Kuhar: Živlenje)
Život, uspomene, sjećanje na djetinjstvo i prošlost teme su s kojima se ponajviše susrećemo u pjesmama odraslih.
Razmišljanja su to o stanju duha, o prolaznosti, o jeseni života.
Osjeća se neka tuga, nezadovoljstvo, rezignacija i sve je obavijeno sumornom bojom do čmila i kmice.
Kaže pjesnik Došel si v rezignaciju gda ti je sejeno ar moreju te krasti i okrasti oropati moreš vu ogenj opasti moreju te z vodom zalejati ...li moreju te kleti se dok neš štel vumreti .
I, što činiti Uhvatiti se u koštac sa životom, stisnuti zube i kročiti dalje, dalje dokle ide.
Valja živjeti i doživjeti život i drukčije, prihvatiti ga kakav jest pa i s ironijom na svoj račun Zdignem se kost po kost komaj štomfe na tacu navlečem jaj, gerč me lovi , ali i poruka drugima Kehljite se, rehljite se, bute došli vi na moje .
Istina, velika istina.
Ali i to je život.
I samoća, kao najteži, najtužniji vid života, tema je ovogodišnjih pjesničkih izričaja.
U trenucima samoće, tuge, treba nam podrška, razumijevanje, pa tek da se osjeti prisutnost, da je lakše živjeti i nositi se s teškoćama, jer Bez tebe se teške z životom hervati atkak tebe nie jake se
teške z njim bariti .
Kad smo sami, kad nam je teško, okrećemo se prošlosti, uspomenama i klupko misli i sjećanja odmotava se.
Uspomene su čvrsta nit što nas povezuje u sadašnjosti s onim davnim, s onim što je bilo i što smo, možda izgubili: hižicu nisku, siromašnu, al punu topline, miris kisiela mlieka u nosnicama, kvočku z čučekima na dvorištu kak preštimano šeče sve tako lijepo, idilično, smirujuće u tom svijetu kompjutora, interneta, otuđenja uopće.
Uspomene su možda bijeg od stvarnosti, no one su dio života, one obogaćuju dušu, daju snagu kao što su Svilni cukeri u kojima je prustovski očuvan i rodni kraj i kaj I de z briego ne brieg edzvonjo myej koj De briegi su liepi kok cukeri kok svilni majki vunjkuši .
Čuvar doma, tradicije, ljubavi, trpljenja od iskona života ljudskog je majka.
Momina rieč oda je majci roditeljici, ona je univerzalna i svevremenska: Rieč momina I tapapiefka tiča ta duha roađenaga kraja rieč zvaneča tie glas kaja v jutre perva, v večer zajdnja ...
Njoj majci nikad dovoljno riječi zahvale, poštovanja Nigdar se nem odužil matere kaj u nami dihajje zbudila ona nas je oljudila Nigdar se nem odužil matere Rieči su skamenjene .
Pa, ipak u tom našem jedinom životu, kad svatko nosi svoj križ života, kad se čini da je kmica zaprla zasun, kad su dvojbe uvijek u nama, kad nas nitko ništa ne pita, a sve smo dali, ima svjetla jer pamale ga vdehni se stare zdehni .
Treba vjerovati, nadati se, naći toplu prijateljsku ruku i koarak po koarak ići dalje kroz sve nedaće na putu života, dignute glave jer i smijeh i suze, ufanje, senje i htenje vseje to živlenje .
Darujući nam stihove, pjesnici kajkavskog izričaja, otkrili su nam svoju dušu i obogatili ivanečku Dragu domaću rieč.
Hvala im!
Olja Gregur, prof.
Poezija
Ivanec
Vresk, Ana
http://library.foi.hr/lib/knjiga.php?B=1&item=X01570
http://library.foi.hr/knjige/knjiga.aspx?C=2570