Pretraživanje kataloga

DAN DRŽAVNOSTI U KENIJI
Kenija je država u istočnoj Africi. Na jugoistoku izlazi na Indijski ocean, na jugozapadu graniči s Tanzanijom, na zapadu s Ugandom, na sjeverozapadu s Južnim Sudanom, na sjeveru s Etiopijom i na istoku sa Somalijom. Njemačka je 1885. uspostavila protektorat nad Kenijom u sklopu svog preuzimanja obalnih teritorija sultana od Zanzibara, ali je ubrzo prepustila posjed Ujedinjenom Kraljevstvu. Britanska je vlada vojnim akcijama i mjerama preseljenja uspjela u sljedećih nekoliko godina ugušiti pobunu, ali proces političke emancipacije Afrikanaca nije zaustavljen pa su 1957. prvi put sudjelovali u izborima, 1960. dobili većinu u Zakonodavnom vijeću, a 1963. Kenija je postala neovisna. Prvi predsjednik Kenije bio je borac za neovisnost Jomo Kenyatta.Gospodarsko stanje se tijekom devedesetih pogoršavalo zbog smanjenja međunarodne pomoći i političke nestabilnosti s međuetničkim sukobima najbrojnijih Kikuyua i manjih naroda.

Dan božićne zvijezde
Danas se obilježava dan božićne zvijezde (Poinzecija). Otkrivena je u južnom Meksiku, a otkrio ju je američki botaničar Joel Roberts Poinsett (2.3.1779. – 12.12.1851.), čija smrt se obilježava Danom božićne zvijezde. Prema vjerovanju prastanovnika Centralne Amerike, ova biljka svoj privlačan izgled duguje Astečkoj boginji, kojoj je zbog neuzvraćene ljubavi prepuklo srce. Legenda kaže da je iz kapljica njene krvi izrastao vatreni cvijet okružen tamnozelenim listićima. Asteci su ovu biljku kultivirali znatno prije pojave kršćanstva na Zapadu. Asteci su obojene listove (brakteje, odnosno pricvjetne listove) ove biljke koristili za dobivanje purpurne boje. Znanstveni naziv za božićnu zvijezdu je Euphorbia pulcherrima.

MR. DR. ARTUR KRAJANSKI: KAKO SU NASTALA DANAŠNJA SYNONYMA LIJEKOVA
"Synonyma, što ih danas nalazimo u farmakopejama, potječu dijelom još iz klasičnog grčkog i rimskog doba pa ih već spominju Plinije, Dioskurid, Theofrast i dr., dijelom pak iz vremena arapskog gospodstva u Evropi, koje je važno ne samo po farmaceutski stalež, nego i po kemijske radove, dakle po farmaceutsku tehniku. Za doba klasične alkemije zvali su tim nazivom ona sredstva, pomoću kojih bi navodno transmutirali proste kovine u zlato i srebro. Ovakova su dakle magisteria bila: kamen mudraca, veliki i mali eliksir, crvena i bijela tinktura i dr. Vrijedno je da se tu istakne, kako su mnoga od njih imala služiti čovječanstvu za produljenje života i pomlađivanje."

Najlakše drvo na svijetu
Koje je to najlakše drvo na svijetu, gdje raste i za što se sve koristi, pročitajte u članku i z časopisa "Priroda".

Crveni snijeg u narodnom vjerovanju.
Poznato je da s kišom i snijegom zna u našim krajevima padati crvenkasta prašina koja potječe iz Sahare. Ova pojava dokazano je povezana sa stvaranjem vremena u našim krajevima. No zanimljivo je kako je i narod zapazio tu pojavu, te u narodnim vjerovanjima stoji tvrdnja povezanosti ove pojave s vremenskim prilikama što je donekle u skladu s rezultatima znanosti. Kakva su to vjerovanja, pročitajte u članku.

ANDRIJA KAČIĆ MIOŠIĆ
Kačić Miošić Andrija (17.04.1704.,Brist, HR - 12.12.1760., Zaostrog), hrvatski književnik. Potomak je stare hrv. plem. porodice od plemena Kačića. Rodio se u Bristu, blizu Makarske g. 1704. Roditelji seljaci, premda porijetlom plem. koljena. Ujak mu fra Luka Tomašević, dade ga na nauke u samostan u Zaostrogu. Položio zavjete g. 1721., u Budimi učio filozofiju i teologiju. G. 1728. bi zaređen. Vrati se u Zaostrog, predavao filozofiju i napisao logiku pod naslovom »Elementa peripathetica juxta mentem isubtilissimi doctoris Joannis Duks Scoti« (Mleci 1752.). Od g. 1737. do 1748. bio je profesor teologije u Šibeniku, a od g. 1748. do 1750. gvardijan samostana sv. Martina na Braču. G. 1750. apostol, poslanik, a to je u njegovu životu najznamenitije, jer je sada morao obaći sve bosanske samostane. Tako je skitajući se od Skadra do Zadra, od Mostara do Kotora upoznao narodni jezik i zavolio duh narodne pjesme, koju je bilježio i proučavao u svim krajevima, kamo je dolazio poslom. Pod starost povuče se u Zaostrog, gdje je napisao: Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756.) i Korabljlcu (1760.). Umro je u Zaostrogu 14. XII. 1760. a pokopan je u tamošnjoj franjevačkoj crkvi. Kačić je pučki pjevač, prosvjetitelj narodni. Pisao je za siromake težake i čobane. U Razgovoru ugodnom (u Dalmaciji nazvanom Pismarica) pođaje narodu povijest juž. Slavena, većinom u nar. stilu, a nešto i prozom. U Korabljici pako sabrao je od svake vrsti stvari i dogođaje davši nam tako neku vrst kronike od jiočetka svijeta pak sve do svoga doba. U drugom dijelu toga djela najviše prikazuje dogođaje na slav. jugu. Kačićev Razgovor postao najjiopularnijim djelom u našem narodu (30 izd.). Kačić se smatra učiteljem našim ilir. pjesnicima.

GUSTAVE FLAUBERT
Gustave Flaubert (12.12.1821.;Rouen - 08.05.1880.; Rouen), francuski književnik, klasik francuskog realističkog romana, jedan od najvećih poklonika dotjeranog brušenog izraza, uzor je preciznog proznog stila. Flaubertovo djelo je, može se reći bez ikakve ograde, središnji narativni opus 19. stoljeća. Iako su veliki ruski romanopisci poput Tolstoja i Dostojevskog popularniji i utjecajniji kod širega čitateljstva, te iako je njihov zahvat u stvarnost dojmljiviji i uzbudljiviji- Gustave Flaubert ostaje nenadmašivim, uzornim majstorom. Prvo Flaubertovo remek djelo je ujedno i najkontroverznije: "Gospođa Bovary", 1857., turobna pripovijest o egzistencijalnoj dosadi, preljubima i samoubojstvu žene provincijskoga normandijskoga liječnika, savršeno komponirana kao jedan od egzemplarnih psiholoških romana, izazvala je sudski proces zbog navodno nemoralnih dijelova teksta. No pisac, njegov izdavač i tiskar su oslobođeni optužbe, zahvaljujući, među inim, i realizmu i životnoj mudrosti suca. Roman odlikuju značajke koje će se sretati i u kasnijim Flaubertovim djelima: vjerodostojnost u prikazu pojedinosti, impersonalni pristup u kojem ne čujemo glas pisca niti uopće znamo za njegovo postojanje, te harmonični i njegovani stil koji je postao uzorom francuske proze. U sljedećem romanu "Salammbo", 1862., autor je dao maha svom potiskivanom temperamentu, no, ni tu nije iznevjerio arhivarski i trijezni pristup - u tom spoju nespojivih sastavnica leži čar prikaza stare Kartage, kao i opisu razmaha bujnih strasti i atavizama koji su uzbuđivali piščevu maštu, najčešće svjesno ograničenu na prozaičnu malograđansku svakodnevnicu.Godine 1869. Flaubert objavljuje svoj najveći roman, "Sentimentalni odgoj". To poluautobiografsko djelo u kojem je rekreirao svoju mladenačku očaranost Elise Schlesinger i studentske dane, auktor je opisao kao "moralnu povijest ljudi moga naraštaja".

FRANK SINATRA
Francis Albert Sinatra (Hoboken, 12. prosinca 1915. - Los Angeles, 14. svibnja 1998.), američki pjevač i glumac. Sinatra je bio živuće utjelovljenje američkog "Showmana", ali i prilično kontroverzna osoba izvan pozornice. Sin talijanskog emigranta, rođen je u radničkoj obitelji. Kao mladić počinje se baviti glazbom, prvo u maloj skupini, a zatim samostalno. Postepeno niže uspjehe i privlači milijune djevojaka. No, procvat rocka zadaje ozbiljan udarac njegovoj karijeri. Sinatra tada kreće u filmske vode i dobiva ulogu u filmu Odavde do vječnosti, za koju osvaja Oscara za najbolju sporednu ulogu 1953. godine. Od tada se paralelno bavi glumačkim i pjevačkim poslom. Autor je stotinjak albuma, a nastupio je u 58 filmova. Poput prave "zvijezde" čitavog je života punio stranice žutog tiska svojim brakovima, avanturama, navodnim vezama s mafijom i svojom sklonošću alkoholu. Frank Sinatra umro je od srčanog udara 14. svibnja 1998. godine u 22:50.

VINKO ŽGANEC
Akademik Dr. Vinko Žganec (Vratišinec, 20. siječnja 1890. - Zagreb, 12. prosinca 1976.), jedan od najvećih hrvatskih melografa, muzikologa, etnomuzikologa, zapisivača narodnih plesova, obreda i običaja. Uz studij je učio i glazbu, nauk o harmoniji, kontrapunkt, glazbene oblike i poznavanje glazbala kod profesora Franje Dugana starijeg. Poduku iz glasovira dobivao je od direktora Muzičkog konzervatorija Vjekoslava Rosenberg-Ružića. U Zagrebu se 1917. upisao na Pravni fakultet, koji je kao doktor prava završio 31. srpnja 1921. godine.