Pretraživanje kataloga

Meðunarodni dan kornjaèa - 23.05.1990.
ATR American Tortoise Rescue je osnivaè, sponzor i utemeljitelj Meðunarodnog dana kornjaèa koji se obilježava u svijetu 23.svibnja svake godine, još od 1990 g.U Hrvatskoj se Meðunarodni dan kornjaèa obilježava uglavnom u Zagrebu i Puli, te putem medija (televizije, radija i novina). U Zoološkom vrtu Maksimir u Zagrebu organiziraju se radionice na kojima posjetioci uèe o vrstama i porijeklu kornjaèa, te o njihovom životu u prirodi.U Aquariumu u Puli, Meðunarodni dan kornjaèa obilježava se puštanjem spašenih i rehabilitiranih morskih kornjaèa u more.

Rudi Supek: Simpatija i antipatija u braku i životu
"Simpatija i antipatija su èuvstva, koja prate svaki naš ljudski dodir, koja nam nagovještavaju mnogo prije nego naša misao, da li je nama takav dodir ugodan ili neugodan, da li æemo u njemu ustrajati ili æemo ga izbjegavati, da li æe prikovati našu ljubopitnost i pružiti radosti prvih otkriæa o drugom èovjeku ili æe, naprotiv, odvratiti naš pogled i istisnuti drugog èovjeka kao neko strano tijelo. "

Najmanji sisavac naše faune
"Obièno se misli, da je to šumska rovka (Sorex araneus Linné), koja izraste dugaèka 11 cm. U Brehmovu djelu »Život životinja« (X, str. 282) stoji, da je najmanji sisavac europske faune patuljasta rovka (Sorex minutus Linné), kojoj je totalna dužina 7 cm, od èega otpada na rep 3,4 cm."

ANTE STARÈEVIÆ
Ante Starèeviæ (Žitnik, Gospiæ, 23. svibnja 1823. - Zagreb, 28. veljaèe 1896.), hrvatski politièar, publicist, književnik. Pored politièkih aktivnosti bavio se poviješæu, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, pisanjem pjesama, drama i politièkom satirom (Pisma Magjarolacah). Danas se èesto naziva Ocem Domovine. U jesen 1845. godine završava gimnaziju u Zagrebu te odlazi u sjemenište u Senj, a otamo u Peštu na studij teologije. Godine 1846. je dobio poèasnu titulu doktora filozofije u Pešti. Tada odluèuje ne posvetiti se sveæenièkom pozivu veæ borbi za slobodnu i suverenu Hrvatsku.

HENRIK IBSEN
Henrik Johan Ibsen (Skien, 20. ožujka 1828. - Kristijanija (Oslo), 23. svibnja 1906.), norveški književnik. Imao je veliki utjecaj na modernu dramu. Njegov rad je priznat u cijelom svijetu, a njegova djela izvode se u kazalištima na svim kontinentima. Pisao je psihološke drame i društvenokritièke komade koji su prokrèili put naturalistièkom stilu u drami, analizirajuæi moralne probleme. Izvršio je velik utjecaj na kulturni život u nordijskim zemljama, kao i na Englesku, Njemaèku i Francusku književnost. Za svoje drame uzimao je teme iz najbliže okolice. Naroèito je majstorski obradio ženske likove. Ibsen je postao najèuveniji po svojim dramama. No, prvo je napisao prilièan broj pjesama, ubrajajuæi tu dobro znanu Terje Vigen.

JOSIP PUPAÈIÆ
Josip Pupaèiæ (Slime kraj Omiša, 19. rujna 1928. - Krk, 23. svibnja 1971.), hrvatski književnik. Pupaèiæ je bio urednik Krugova i Književnika. Zajedno je, sa svojim naraštajem oko èasopisa Krugovi, tražio dublji, istinitiji životni realitet. Odmjerenom strukturom svojih refleksivnih metaforièkih pjesama oèituje iskonsku vezanost uz podrijetlo i zavièaj. Ne privlaèi ga pritom toliko egzotika mediteranskog krajolika, koliko svijest o pripadnosti neprekinutom lancu što ga tvore preci i potomci, te svijest o ljudskom bivanju u jedinstvu sa zemljom kojoj pripadaju. U tu se bliskost uklapa i Pupaèiæeva vezanost uz more i njegovo vjeèno beskrajno bivstvo. Najbolji je lirski izraz te tematike antologijska pjesma More. Pesimistièan osjeæaj života prouzroèen tragiènim dogaðajima u obiteljskom i osobnom životu, primjerice u pjesmi Tri moja brata (o smrti trojice braæe), uzdiže Pupaèiæevo lirsko obzorje do svemirskih razmjera, do smisla vlastita i opæeg opstanka. Izmeðu prve Pupaèiæeve zbirke Kiše pjevaju na jablanima (1955.) i zadnje Moj križ svejedno gori (1971.) stanovita kriza u pjesnikovu stvaralaštvu poklapa se s njegovim sukobima s nekim pojavama u društvu. No izvore produbljenosti svojega lirskoga izrièaja Pupaèiæ je uvijek, pa tako i u zadnjoj zbirci, iznova nalazio u èudesnoj zavièajnoj utemeljenosti, sjeæanju na djetinjstvo i lirskom oblikovanju i oèitovanju proživljenog, što njegovu poeziju uzdiže u same vrhove novije hrvatske književnosti. Dana 23. svibnja 1971. godine sa suprugom Benkom i kæeri Rašeljkom poginuo je u zrakoplovu koji se zapalio nakon slijetanja u zraènu luku Rijeka koja se nalazi na otoku Krku.

Par LAGERKVIST
Pär Fabian Lagerkvist (Växjö, 23. svibnja 1891. - Stockholm, 11. srpnja 1974.), švedski književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1951. godine. Vrlo rano se suprotstavlja obiteljskoj religioznosti i prihvaæa vjeru u svijet buduænosti, te objavljuje svoje prve oporbenjaèke tekstove i po idejama i po izboru. U kritièko-teorijskim radovima napada izroðeni naturalizam, zahtijevajuæi od književnosti jednostavnost folklorne predaje. Uzor su mu neposrednosti i sažetost Biblije, Kurana, sjevernjaèkih saga i stare egipatske lirike. Prvi je švedski ekspresionist, u pjesmama i dramama izražava kaotièni svijet iz doba Prvoga svjetskog rata, oslanjajuæi se na djela kasnog Strindberga. U meðuratnom razdoblju u njegovo djelo probijaju i svjetliji tonovi, koji se 30-ih godina ponovno pomraèuju, kada Lagerkvist nastupa kao oštar borac protiv diktature i neèovjeènosti. Godine 1933. kada Hitler dolazi na vlast, Lagerkvist piše ½Krvnika½, djelo koje je nedvojben protest protiv nasilja. Neprestano obuzet problemom zla, u svojoj najznaèajnijoj prozi ½Patuljak½, predstavlja utjelovljenje svih negativnih ljudskih znaèajki, pa pomoæu likova renesanse, simbolizira moderna stanja. Godine 1951. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Djela ½Željezo i ljudi½, ½Vjeèiti smiješak½, ½Okrutne prièe½, ½Baraba½, ½Sibila½, ½Hodoèasnik na moru½, ½Posljednji èovjek½, ½Èovjek bez duše½, ½Pobjeda u tmini½