Reč tvoja
raste kak biser
vu školki
(Tereza Salajpal)
Zazvonio je KAJ u gradu pod Ivanščicom i krenuo na sve strane.
Zvon se u valovima prenosio poput krugova koje stvara kamenčić bačen u vodu stvarajući sve veće i veće krugove.
Eho KAJA odjeknuo je daleko, daleko...
Prešao je granice ivanečkog kraja dopro do Koprivnice, Hlebina, Peteranca, Preloga, Varaždina, Novog Marofa, Ludbrega i zajedno s Lepoglavom, Maruševcem, Vrbnom, Bednjom, Višnjicom, Voćom (Gornjom i Donjom), Vidovcem i Klenovnikom čini veliku družinu kojoj je zajedničko stvaralaštvo kajkavskim izričajem.
Eho njegov svi su čuli, odazvali se i vraća se ljepotom riječi, ljubavlju, iskrenošću, vraća se stihovima u grad podno Ivanščice, u Ivanec Dragoj domaćoj rieči.
Iznjedrena iz kulturne manifestacije Poleg jedne velke gore godinama je okupljala zaljubljenike u domaću riječ, broj kojih se iz godinu u godinu povećavao, a KAJ dobivao na snazi, pronalazio put do srdaca ljubitelja kajkavskog izraza, doživjevši tako tridesetu obljetnicu.
Draga domaća rieč nije samo manifestacija, ona je praznik, ona je svetkovina KAJA - tradicija bez koje se više ne može i ne smije, riječju, Draga domaća rieč postala je INSTITUCIJA.
Velika zahvalnost začetnicima koji su je izmislili i osmislili, onima koji su je podržali i održali, onima / malima i odraslima / koji su čuli zov KAJA, odazvali mu se i svojim stihovima, svojim prilozima dali i daju sadržaj i smisao toj svetkovini.
I ove godine na zov KAJA odazvalo se trideset i sedam autora sa stotinu i pet radova izrečenih kajkavskim izričajem mjesta iz kojega dolaze, dakle, prepoznaje se lokalna boja što je veoma važno i pozitivno.
Tematika ovogodišnjih radova kreće od slavljenja kajkavske riječi preko svih životnih zbivanja, nedoumica, strahova, razmišljanja, intime do kritike nekih uočenih anomalija.
U uži izbor od trideset i sedam radova uvrštena je jedna proza i jedan dijalog.
.......
Olja Gregur, prof.