Kad jedna sredina, kao što je lepoglavska, uspijeva organizirati znanstveni skup na takvoj znanstvenoj razini na kakvoj se događa - a koji govori o kontinuiranih punih šest stoljeća svoje kulture i umjetnosti - onda to predstavlja, nesumnjivo, pravu svečanost duha.
Stoga nemojte shvatiti frazom ako kažem da mi je doista odano veliko priznanje time što sam delegiran da vas pozdravim u ime ˝Kajkavskog spravišča˝ i, dakako, časopisa ˝KAJ˝, kao jednog od suorganizatora ovog simpozija.
I to s posebnim razlogom.
Svjesni smo i ponosni na činjenicu da ovih šest stoljeća povezujemo, prije svega, uz postojanje pavlinskog samostana, ovdje, u Lepoglavi, utemeljenog davne 1400. godine gospodnje grofom Hermanom Celjskim.
Svjesni smo i ponosni na to što je taj samostan postao centrom, najvažnijim rasadištem umjetnosti i znanosti kroz stoljeća; svjesni smo da taj samostan, ti naši ˝bijeli fratri˝otvoriše prvu javnu, gimnaziju u Hrvatskoj još 1503, prvo sveučilište filozofskih teoloških žpanosti, da je ovdje bujalo slikarstvo, kiparstvo i graditeljstvo,˝ konačno,, da je kroz prostore pavlinskog samostana prošla plejada velikih umova i umjetnika povjesnika, bibliotekara, stručnjaka za crkveno pravo, skladatelja: dva Ivana - Ranger i Belostenec - tek su dva imena koja spominjem iz te kolone.
Želim, eto, jednostavno istaknuti kako je ova, relativno mala, sredina, ovaj lepoglavski lokalitet čudnim slučajem, a možda i ne slučajem, postao u određenom trenutku žarištem i izvorištem svekolike hrvatske kulture i umjetnosti u najširem značenju te riječi.
Kako i danas, nakon toliko stoljeća, iz ovih fasada pavlinskih, ali i njezinih interijera, zrači jedan duh - koji ne poznaje i ne priznaje prolaznost ljepote, ni prolaznost misli.
Rekoh na početku da vas pozdravljam u ime ˝Kajkavskog spravišča˝ 1 časopisa njegovog ˝Kaj˝ s posebnim razlogom.
Ponosimo se, naime, time što smo upravo na stranicama ˝Kaja˝ u četiri navrata objavljivali značajne znanstvene i stručne radove naših najprominentnijih stručnjaka iz raznih područja: 1979. jedan je broj ˝Kaja˝ bio posvećen slikarstvu lepoglavskih pavlina, 1981. kiparstvu, 1982. graditeljstvu, a svojevrsna je sinteza tih proučavanja ostvarena 1988. u posebnom broju ˝Kaja˝ posvećenom lepoglavskom kompleksu u cjelini.
Siguran sam da ne griješim ustvrdim li da i ovaj naš današnji susret predstavlja daljnji blagdan duha, inspiriran ovim pavlinskim zidinama, i ne samo njima nego i svim onim što danas predstavlja kompleks Lepoglave - nesumnjivo potekao od svog izvornog vrela: ˝bijelih fratara˝, pavlina.
S uvjerenjem da i danas nastavljamo na najvišem suvremenom znanstvenom nivou svoja istraživanja spomenute problematike, uz zahvalnost domaćinu na ugodnom i toplom prijemu, u ime ˝Kajkavskog spravišča˝ i redakcije ˝Kaja˝, želimo ovom skupu pun uspjeh i nove spoznaje na temu šest stoljeća lepoglavske znanosti i umjetnosti.*
Dr. Miroslav Šicel
* Iz uvodne besjede sa znanstvenog skupa Šest stoljeća kulture i umietnosti u Lepoglavi, održanog u sklopu Lepoglavskih dana ’92, 14. studenog 1992 - pod pokroviteljstvom dr. Franje Tuđmana, u organizaciji Izvršnog vijeća Skupštine općine Ivanec i ˝Kajkavskog spravišća˝ iz Zagreba.